Češljugar

(carduelis carduelis) Lokalni nazivi:grdelin,karnjolac,ciganče,štiglic)

Po svome perju češljugar je naša najživlje obojena zebovka koju se može po posvuda promatrati i zapravo nije rijetka već je zbog naseljavanja u parkovima i perivojima postala prava česta gradska ptica.Opišemo li češljugara trebali bi reći prije svega koliko ima varijacija obojenosti uvjetovane utjecajem kraja u kojem ptica obitava te ishranom koju tamo nalazi.Dugačak je od 12 do 14 cm,težak 25 grama,osnovna boja mu je počevši od glave:crveno bijelo crna glava,crna krila sa širokom žutom prugom,crn rep sa velikim bijelim točkama,bijeli trbuh i prsa sa blago smeđkastom srcastom šarom koja se proteže duž bokova,ženka je iste boje samo zagasitija.Voli krajeve bogate korovom gdje nalazi svoju omiljenu hranu,čićak i češljinu po kojoj je i dobio ime.U doba parenja češljugar se približava selima i gradovima gdje se osjeća sigurnijim od progona grabljivica.Oko svibnja,počinje mužjak svadbenu pjesmu i ženku potiče na gniježđenje.U to doba možemo vidjeti obično češljugare uvijek u parovima kako dolijeću u vrtove i hrane se nekim korovom koji je nikao između povrtnih kultura.

Za početak gniježđenja im je neophodna ishrana animalnog porijekla.Iako su granivori specijalisti,u jelovnik ubacuju biljne uši i mravlja jaja,tako dolaze do proteina i bjelančevina koje ih potiču na reproduktivan ciklus.Kad je ženka dovoljno stimulirana poticanjem mužjaka i ishranom,odabire mjesto za gnijezdo,koje se nalazi uvijek od 5 do 8 metara iznad zemlje ali ima i iznimaka,pa tako na mjestima gdje se osjećaju sigurnim,čečljugar savije gnijezdo i u krošnji kakve male voćke uz seosku ogradu na visini manjoj od 4 metra.Inače važno je napomenuti da se pari u prosjeku dva puta godišnje,i prvo leglo je brojnije od drugog,kao i to da se nalazi na manjoj visini od drugog legla.Gnijezdo je građeno od korjenčića i mahovine podloga i finih travki vune,dlake,perja i paučine,unutrašnjost.Paučinom dapače i vezuje gnijezdo za grančice na kojima stoji.U gnijezdo ženka snese od 4 do 6 bjelkastih jaja sa vijencem crvenkastih točkica na tupoj strani,te na njima leži od 12 do 14 dana a mužjak je za to vrijeme revno hrani.

Mladi su čučavci i ležu se goli sa zametnim paperjem,roditelji im donose hranu a majka ih grije dok im ne naraste perje na leđima i trbuhu dovoljno da imaju donekle neku termičku zaštitu.To je obično deseti dan te onda oba roditelja mogu dulje izbivati u potrazi za hranom.Mladi se razlikuju u obojenosti od roditelja po tome što im je prvo perje samo u obojenosti krila indentično,dok su glava i cijela donja strana tijela u jednoj bež boji sa nježnim točkicama.Zebovke jako brzo rastu te i mladi češljugari već nakon 14 dana počinju prve vježbe krila na okolnim grančicama gnijezda.Par dana kasnije okušaju se u letenju i tada prate svoje roditelje glasno se javljajući.Još dugo ostaju zajedno jer im je potrebno pouke u samostalnom trženju hrane,pa stoga možemo uvijek oko lipnja vidjeti cijelu obitelj kako na nekom livadnom korovu traže hranu.U kolovozu dolazi mitarenje pa mladi dobivaju tada perje odraslih ptica.

U kasnu jesen polako se sakupljaju i mlade i stare ptice,u velika jata koja će uskoro početi lutati poljima i livadama,vrištinama i korovištima,u potrazi za hranom.Za jakih zima k nama dolazre sjeverne podvrste češljugara koje se dužinom i manje obojenošču razlikuju od češljugara iz kontinentalnih krajeva.Oni su veći i narastu i do 18 cm imaju gušče perje i obojenost im je malo drugačija,tako znamo bjelogrle ili one sa skoro cijelom glavom crvenom.Razlikuju se i po bijeloj točci na zatiljku koja se nalazi iza crnog područja na vratu.

Pjev češljugara je jako melodičan,pa odzvanja nadaleko.Izmijenjuje cvrkut i glasan završni čurlik sa kojim ptica izvodi mimiku pomicanja tijela lijevo desno.Zbog svoga lijepoga pjeva,češljugara su često ukrštali sa kanarincem pa su uzgajivači dobivali vrijedne ptice jačeg pjeva koji je ličio na češljugarev a po jačini i modulacijama na kanarinčev način pjevanja.

Ptice dobivene ukrštanjem nazvali su bastardi ili melezi,križanci.Danas se češljugari uzgajaju i u sužanjstvu kao domestificirane ptice koje imaju zatvoreni registrirani prsten kao dokaz da su se izlegle u sužanjstvu.Češljugar ima puno poklonika,jer je to ptica koja je mnogima kućni ljubimac pa ga drže ponekad i više od kanarinca.Zbog svoga lijepog pjeva i boje stekao je glas idealne ptice za uzgoj u sužanjstvu,u prirodi je zaštićena vrsta ali domestificirani češljugari se mogu kupiti na ornitološkim izložbama.

Manuel Jacmenović